Fontana "Voda Josipa II" nalazi se u malom ruralnom naselju Vela Učka, na zapadnim obroncima Parka prirode Učka

Prema svom obliku i dimenzijama podsjeća na fontanu/špinu, pa je to vrlo čest naziv kod mjesnog stanovništva. U narodnoj predaji bilježimo i naziv "Napoleonova voda".

Veli Planik najviši je vrh Ćićarije. Nalazi se na 1272 m nadmorske visine, a njegove gole stijene strše i izdižu se iznad gustih šuma koje ga okružuju. Popnete li se na njega, uživat ćete u prekrasnom i jedinstvenom pogledu od 360 stupnjeva.

Prijevoj koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju zove se Poklon (922 m), a ime je dobio iz čina pučke pobožnosti. Naime, još prije izgradnje istarske željeznice 1876. godine, vjernici iz Istre koji su hodočastili trsatsko svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali upravo preko ovog prijevoja. Kada bi došli do Poklona, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev, redovito bi se poklonili zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U spomen tom činu na vidikovcu je postavljen križ.

Najviši vrh Parka prirode Učka je Vojak: to je ujedno i najviši vrh istarskog poluotoka, a uzdiže se 1401 metar nad morem.

Kula na Vojaku izgrađena je 1911. godine zbog atraktivnog pogleda koji se pruža s ove točke vršnog grebena na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz "Oesterreicherischer Touristen Club" u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji austro-ugarske ratne pomorske promatračnice.

Srednjovjekovni kaštel Kožljak (210 m), sagrađen na strmoj litici iznad nekadašnjeg Čepićkog jezera, a današnjeg polja, prvi se put spominje u dokumentima s početka 12. stoljeća. Očuvano prilazno stubište, na kojem kao da se i danas čuje topot kopita i zveckanje oklopa, te dijelovi obrambenog zida podsjećaju na ta nemirna vremena. Osim toga, o brojnim vlasnicima i upraviteljima koji su se mijenjali kroz stoljeća svjedoči i više grbova isklesanih u živoj stijeni.

Biser Ćićarije

Izvorište Korita nalazi se na 45 minuta hoda od sela Brgudac. Do njega se dolazi stazom koja vodi kroz gustu šumu graba i hrasta, s ponekom smrekom te brojnim vrstama zaštićenih biljaka i životinja.

Smješten na livadi pod liticom Brajkove stijene, ovaj izvor pitke vode prelijeva se u deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Ova je konstrukcija imala važnu funkciju u zahvatu vode za ljudsku upotrebu i napajanje blaga, zbog čega je ovo mjesto imalo iznimnu važnost za život lokalnog stanovništva.