Fontana "Voda Josipa II" nalazi se u malom ruralnom naselju Vela Učka, na zapadnim obroncima Parka prirode Učka

Prema svom obliku i dimenzijama podsjeća na fontanu/špinu, pa je to vrlo čest naziv kod mjesnog stanovništva. U narodnoj predaji bilježimo i naziv "Napoleonova voda".

Vela Učka je ruralno naselje smješteno na najvišim obroncima Učke. Leži na 950 metara nadmorske visine, te je drugo najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj.

Zaseok zamrznut u vremenu

Samo 3 km od ljetnih gužvi poznate plaže u Mošćeničkoj Dragi, sakriven duboko u zelenilu i svježini kanjona mošćeničkog Potoka, nalazi se iznimno lijep zaseok Trebišća. Razlog njegova smještaja u ovoj nedostupnoj dolini, do koje sunce zimi gotovo da i ne dolazi, počiva u danas razrušenom mlinu. Pisani dokazi o njegovom postojanju sežu još u srednji vijek, a još su u živom sjećanju starijih ljudi dani kada je cijeli mošćenički kraj ovamo nosio žito i "trukinju" na mljevenje.

Mala Učka najviše je ruralno naselje u Istri, smješteno na 995 metara nadmorske visine.

Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru.

Lovranska Draga slikovito je naselje smješteno unutar Parka na istočnim padinama Učke. Do prije dvadesetak godina, stanovništvo Lovranske Drage intenzivno se bavilo poljoprivredom, naročito vinogradarstvom, te stočarstvom, osobito uzgojem ovaca. Osim vinove loze, na plodnom se zemljištu uzgajalo povrće i voće, od čega su danas najvažniji trešnje i maruni. Raštrkane kućice povezane su starim putovima i stazama od kojih su najznačajniji oni koji povezuju ruralnu Lovranštinu s Medvejom i morem.

Najviši vrh Parka prirode Učka je Vojak: to je ujedno i najviši vrh istarskog poluotoka, a uzdiže se 1401 metar nad morem.

Kula na Vojaku izgrađena je 1911. godine zbog atraktivnog pogleda koji se pruža s ove točke vršnog grebena na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz "Oesterreicherischer Touristen Club" u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji austro-ugarske ratne pomorske promatračnice.

Srednjovjekovni kaštel Kožljak (210 m), sagrađen na strmoj litici iznad nekadašnjeg Čepićkog jezera, a današnjeg polja, prvi se put spominje u dokumentima s početka 12. stoljeća. Očuvano prilazno stubište, na kojem kao da se i danas čuje topot kopita i zveckanje oklopa, te dijelovi obrambenog zida podsjećaju na ta nemirna vremena. Osim toga, o brojnim vlasnicima i upraviteljima koji su se mijenjali kroz stoljeća svjedoči i više grbova isklesanih u živoj stijeni.

Biser Ćićarije

Izvorište Korita nalazi se na 45 minuta hoda od sela Brgudac. Do njega se dolazi stazom koja vodi kroz gustu šumu graba i hrasta, s ponekom smrekom te brojnim vrstama zaštićenih biljaka i životinja.

Smješten na livadi pod liticom Brajkove stijene, ovaj izvor pitke vode prelijeva se u deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Ova je konstrukcija imala važnu funkciju u zahvatu vode za ljudsku upotrebu i napajanje blaga, zbog čega je ovo mjesto imalo iznimnu važnost za život lokalnog stanovništva.

Slikoviti Brgudac smješten je u srcu Ćićarije na 747 metara nadmorske visine i najviše je stalno naselje na području Istarske županije. Ovo selo, čija povijest seže duboko u srednji vijek, nekada je vrvilo životom – u njemu je obitavalo preko 400 stanovnika koji su držali i do 3000 grla stoke. Kasnije su ekonomske prilike i burna povijest raselili Brgučane posvuda po Hrvatskoj i svijetu, no mnogi od njih redovito se vraćaju ovdje kako bi skrbili o svojoj starini i očuvali ljepotu svoga sela.

Selo Brest pod Učkom živopisno je naselje koje se u cijelosti nalazi unutar Parka prirode Učka na 708 metara nadmorske visine usred plodnog polja na ćićarijskoj visoravni.

Žitelji Bresta nekada su bili poznati ugljenari. Šuma im je predstavljala glavni izvor zarade: u njoj su sjekli drva za svoja ognjišta, ali i za pravljenje "karbuna", u čemu su bili veliki majstori. Ugljen su prodavali u Opatiji, Rijeci, Lovranu i drugim primorskim mjestima.