Ovih dana se diljem svijeta obilježavaju Svjetski dan šuma (21.3.) i Svjetski dan voda (22.3.). Park prirode Učka je proglašen zaštićenim područjem upravo zbog velike raznolikosti šumskih zajednica, te bogatstva vodenog ekosustava.
Najupečatljivija osobitost Učke i Ćićarije u prirodoznanstvenom pogledu svakako je pojavljivanje bukovih šuma u vršnim dijelovima, iznad 800 m. Najveći dio bukovih šuma Učke i Ćićarije pripada zajednici primorske bukove šume koja pokazuje izrazite prijelazne značajke Mediterana prema kontinentu, a samo je najviši vrh Učke obrastao i pretplaninskom šumom bukve.
U mediteransko-planinskom vegetacijskom pojasu najveću važnost u šumskom pokrivaču imaju šume crnog graba i jesenske šašike, te hrasta.
Od drugih, manje zastupljenijih šumskih zajednica, svakako treba spomenuti submediteransku šumu pitomog kestena na istočnim padinama, te šumu hrasta medunca i bijelog graba koja se danas može naći u obliku degradiranih šikara i panjača u najtoplijim dijelovima Parka.
Na području Parka nalaze se i razmjerno velike površine pošumljene kulturama četinjača, poglavito crnog bora i smreke.
O hidrološkom bogatstvu Parka nam mnogo govori sama činjenica da je zabilježeno čak 72 izvora vode koji se zbog svoje iznimno kvalitetne vode često koriste za potrebe vodoopskrbe.
Vodotoci Parka prirode Učka su uglavnom bujičnog karaktera što znači da su uglavnom suhi osim u kišnim razdobljima kada nastaju veće količine vode, zbog čega ih i nazivamo bujičnim tokovima.
Osim navedenih tekućica, na području Parka je zabilježeno i 27 krških lokvi koje su u prošlom stoljeću redovito održavali mještani obližnjih sela kako bi u bezvodnim područjima Učke i Ćićarije osigurali vodu za stoku i poljoprivredne aktivnosti.
