Međunarodni dan biološke raznolikosti i Dan zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, obilježavaju se svake godine 22. svibnja, s ciljem podizanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih bogatstava i raznolikosti živog svijeta. Hrvatska je poznata po iznimno bogatoj bioraznolikosti zahvaljujući raznolikim staništima, brojnim zaštićenim vrstama te nacionalnim parkovima i parkovima prirode.
Park prirode Učka, po raznolikosti staništa te biljnih i životinjskih vrsta koje na njemu obitavaju, jedna je od važnih točaka biološke raznolikosti europskog kontinenta (više od 1300 biljnih vrsta, 263 vrste leptira, 24 vrste vodozemaca i gmazova, 173 vrste ptica, 18 vrsta šišmiša i dr.). Zbog specifičnih klimatskih uvjeta uvjetovanih geografskim položajem te karakterističnog reljefa, područje Parka prirode Učka bogato je različitim stanišnim tipovima, među kojima su najzastupljenija šumska staništa. Najveće površine u Parku zauzimaju primorske bukove šume. Na području Učke i Ćićarije one se pojavljuju u prostranom i kontinuiranom kompleksu, što ih čini jedinstvenima u Hrvatskoj, budući da se u drugim područjima ta šumska zajednica javlja u uskim pojasevima ili je isprekidana drugim vegetacijskim cjelinama. Ove šume bogate su brojnim endemskim i reliktnim vrstama, poput krškog kukurijeka i crnog daždevnjaka. U bukovim šumama prisutne su i vrste poput božikovine te reliktne tise, jedne od najugroženijih vrsta dendroflore Parka. Također se često susreću razne vrste saproksilnih kornjaša, poput jelenaka, alpske strizibube i velike četveropjege cvilidrete, kao i ciljne vrste ptica dupljašica, poput crne i sive žune. Nadalje, šume Parka predstavljaju i stanište za ptice grabljivice, poput sove jastrebače i malog ćuka, ali i za šišmiše, primjerice velikouhog šišmiša. Uz to, u šumama obitavaju i velike zvijeri poput medvjeda i vuka.
Osim šumskih, u Parku su prisutna i vrijedna travnjačka staništa koja, zbog bogate flore i faune, predstavljaju žarišta biološke raznolikosti ovog područja. Nastala su stoljetnim potiskivanjem šumske vegetacije djelovanjem čovjeka, a najzastupljeniji travnjački tip u Parku su istočno-submediteranski suhi travnjaci. Travnjaci su važno stanište brojnih endemskih biljnih vrsta, poput žute sirištare, kranjskog ljiljana, prizemnog ušljivca, planinske hrvatske žutike i kojničke perunike. Oni su također značajni za brojne vrste leptira, uključujući vrstu močvarnu riđu, te za ptice koje se na njima gnijezde, poput primorske trepteljke, vrtne strnadice, jarebice kamenjarke i pjegave grmuše. Osim toga, travnjaci su važna lovišta za ptice grabljivice poput surog orla i orla zmijara, te hranilišta za strvinare, osobito bjeloglavog supa.
Uz šume i travnjake, u Parku su prisutna i stjenovita staništa te točila, koja su također vrlo važna zbog prisutnosti brojnih endemskih vrsta. Na stijenama se nalazi stenoendemski Učkarski zvončić te druge endemske biljne vrste poput Justinijanovog i istarskog zvončića, kao i reliktne životinjske vrste poput velebitske gušterice. Na ovim staništima gnijezde i ptice grabljivice poput surog orla i sove ušare, ali i strvinari, uključujući bjeloglavog supa. Točila predstavljaju specifičan tip staništa s endemskom zajednicom biljaka točilarki, poput stjenjarske iglice i bradavičaste krasuljice.
Nadalje, u Parku je zabilježeno više od 200 speleoloških objekata koji su važno stanište za podzemne vrste životinja, od kojih su mnoge endemske. Kaverna u tunelu Učka jedini je poznati lokalitet kritično ugrožene stenoendemske vrste podzemnog kornjaša Božićevićeva filtratora.
Naposljetku, u Parku su prisutna i vodena staništa, uglavnom vezana uz krške lokve i bujične potoke. Ova staništa važna su za ciljne vrste vodozemaca, poput velikog vodenjaka i žutog mukača.
Zaključno, Park prirode Učka predstavlja iznimno vrijedan prostor očuvane prirode i važno područje biološke raznolikosti u Hrvatskoj i Europi. Bogatstvo šumskih, travnjačkih, stjenovitih, podzemnih i vodenih staništa omogućuje opstanak brojnih endemskih, rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Obilježavanjem Međunarodnog dana biološke raznolikosti i Dana zaštite prirode podsjećamo na važnost očuvanja ovih prirodnih vrijednosti te na odgovornost svakoga od nas u zaštiti okoliša i prirodne baštine za buduće generacije.
