Poklon

Prijevoj koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju zove se Poklon (922 m), a ime je dobio iz čina pučke pobožnosti. Naime, još prije izgradnje istarske željeznice 1876. godine, vjernici iz Istre koji su hodočastili trsatsko svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali upravo preko ovog prijevoja. Kada bi došli do Poklona, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev, redovito bi se poklonili zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U spomen tom činu na vidikovcu je postavljen križ.

Nekoliko godina nakon izgradnje željeznice, u ljeto 1887. godine, na Poklonu su zaljubljenici u prirodu okupljeni u“Oesterreichische Touristen Club” izgradili prvu planinarsku kuću na Učki koju su posvetili kraljevni Stefaniji, supruzi Njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva kraljevića Rudolfa, kćerci belgijskog kralja Leopolda II.

Danas su na Poklonu uređeni info-centar i suvenirnica, sanitarije, parkiralište s odmorištem, a postavljen je i perspektivni crtež Parka prirode Učka. U info-centru možete dobiti tražene informacije od djelatnika Parka prirode, a također i kupiti planinarsko-topografsku kartu Parka prirode Učka ili neki od mnogobrojnih suvenira u ponudi.

Jeste li znali?

1958. godine na Poklonu je sagrađen pansion i restoran “Učka” na mjestu stare vojarnice talijanske financijske straže.

1965. godine otvoren je novi planinarski dom na Poklonu kojeg su sagradili planinari Planinarskog društva Opatija, a koji postoji i danas.

Veli Planik

Veli Planik najviši je vrh Ćićarije, na nadmorskoj visini od 1272 m. Njegove gole stijene uzdižu se iznad gustih okolnih šuma. Ako se popnete na ovaj vrh, uživat ćete u veličanstvenom panoramskom pogledu na okolicu. Želite li doći do najvišeg vrha Ćićarije? To možete učiniti jednom od markiranih staza:

Poklon – vrh Ošalj (1176 m) – Planik

Veprinac – Mahenac (830 m) – Planik

Kastavska šuma (park-šuma Lisina) – Planik

Brgudac – Korita – Škrljavnik (1067 m) – Planik (oko 2 h)

Korita

Dragulj Ćićarije I

zvor Korita nalazi se na 45 minuta hoda od sela Brgudac. Do njega vodi staza kroz gustu šumu graba i hrasta, s ponekom smrekom te mnoštvom zaštićenih biljaka i životinja. Smješten na livadi ispod stijene Brajkova stijena, ovaj izvor pitke vode ulijeva se u deset čvrstih drvenih korita, ispod kojih se nalazi prilično velika lokva bogata biljnim i životinjskim svijetom. Ovaj je objekt imao vrlo važnu ulogu u životu mještana jer im je bio glavni izvor vode za ljude i stoku. Odmorište uz izvor nudi prekrasan pogled na masiv Učke. Interpretacijske ploče objašnjavaju kulturni i prirodni značaj ovog mjesta. Nedaleko od izvora nalazi se planinarski dom Na Koritima, koji vikendom nudi smještaj i okrjepu. Ako namjeravate prenoćiti u domu, preporučujemo da prije provjerite raspoloživost kod Planinarskog društva Glas Istre. tel: +385/ 98 390346

Kožljak

Srednjovjekovni kaštel Kožljak (210 m), sagrađen na strmoj litici iznad nekadašnjeg Čepićkog jezera, a današnjeg polja, prvi se put spominje u dokumentima s početka 12. stoljeća. Očuvano prilazno stubište, na kojem kao da se i danas čuje topot kopita i zveckanje oklopa, te dijelovi obrambenog zida podsjećaju na ta nemirna vremena. Osim toga, o brojnim vlasnicima i upraviteljima koji su se mijenjali kroz stoljeća svjedoči i više grbova isklesanih u živoj stijeni.

Želite li posjetiti Kožljak, uputite se cestom od Vranja prema Šušnjevici te nastavite prema Kožljaku.

Vojak

Najviši vrh Parka prirode Učka je Vojak: to je ujedno i najviši vrh istarskog poluotoka, a uzdiže se 1401 metar nad morem.

Kula na Vojaku izgrađena je 1911. godine zbog atraktivnog pogleda koji se pruža s ove točke vršnog grebena na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Izgradili su je planinari, zaljubljenici u prirodu iz “Oesterreicherischer Touristen Club” u doba Austro–Ugarske Monarhije. Za vrijeme I. svjetskog rata kula je bila u funkciji austro-ugarske ratne pomorske promatračnice.

Nakon proglašenja planinskog masiva Učke i dijela Ćićarije Parkom prirode Učka 1999. godine, kula na Vojaku postala je njegovim simbolom. S ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i duge tradicije pohoda na najviši vrh Učke i razglednu kulu, te uživanja u veličanstvenom pogledu od 360 stupnjeva, Javna ustanova “Park prirode Učka” u potpunosti je obnovila kulu 2004. godine. Danas je kula uređena kao info-centar, suvenirnica i vidikovac koji uz postavljene teleskope otvara još bolji pogled na okolni krajolik.

Želite li se uspeti na Vojak, savjetujemo vam nekoliko planinarskih staza:

• Poklon – Vojak
• Vela Učka – Sedlo – Vojak
• Mala Učka – Sedlo – Vojak
• Lovranska Draga – Mala Učka – Vojak

Voda Josipa II

Fontana “Voda Josipa II” nalazi se u malom ruralnom naselju Vela Učka, na zapadnim obroncima Parka prirode Učka

Prema svom obliku i dimenzijama podsjeća na fontanu/špinu, pa je to vrlo čest naziv kod mjesnog stanovništva. U narodnoj predaji bilježimo i naziv “Napoleonova voda”.

Zbog svoje monumentalnosti i kulturoloških obilježja danas se tretira kao kulturno dobro od posebnog lokalnog značaja.

Prema stilu gradnje pretpostavlja se da je fontana izgrađena za vrijeme vladavineHabsburške Monarhije kada je probijena i osposobljena cesta preko Učke. U to je vrijeme na Učki prebivao veći broj stanovništva koji se najvećim dijelom bavio stočarstvom i ratarstvom, pa je objekt služio kao odmorište, izvorište i pojilište. To je potvrdio i ponovno otkriveni natpis na latinskom jezku, ukomponiran u arhitekturu izvora, koji sadrži ime caraJosipa II Lotarinškog, vladara Monarhije od 1780 do 1790. godine.

Natpis glasi:

….sule Viator ….                          putniče

ad dignitatem                              za poštovanje

Divi Caesaris Josephi II              božanskog cara Josipa

Imperatoris                                 imperatora

uninsque……                              jedinog

RESTAURACIJA I ZAŠTITA

Povodom Međunarodne godine pitke vode 2003. kroz program zaštite kulturnih dobara, Park prirode Učka je u suradnji s nadležnom Upravom za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Rijeci te s akademskim kiparom Zvonimirom Kamenarom, osmislio i sproveo restauraciju objekta.

Ekomuzej “Vlaški puti”

Ekomuzej „Vlaški puti“ mjesto je valorizacije i prezentacije društvene povijesti i tradicijske kulture Šušnjevice i bliže okolice kroz koncept kulturnog krajolika. Sastoji se od interpretacijskog centra i medijateke uspostvaljenih u staroj lokalnoj školi te pješačkih tematskih staza kroz Park prirode Učka koje su direktno vezane uz život i djelatnosti zajednice.

Organizacijski se temelji na na konceptu ekomuzeologije, odnosno holističkom pristupu baštini i aktivnom angažmanu lokalne zajednice u interpretaciji i upravljanju vlastitim kulturnim naslijeđem. Posebna misija ekomuzeja transmisija je znanja o vlaškom (tzv. istrorumunjskom) jeziku i kulturi. Vlasi su etnička zajednica koja se sastoji od više manjih etničkih skupina nastanjenih na području jugoistočne Europe, a u svojoj su povijesti većinom živjeli kao nomadska stočarska plemena, te nisu ostavili mnogo materijalnih kulturoloških ostataka. U više navrata tijekom svoje dominacije mletačke i austrijske vlasti su naseljavale slavensko i vlaško stanovništvo u Istru. Istarski Vlasi, ili Ćići, sačuvali su svoje običaje i autohtoni istrorumunjski jezik, a naseljeni su na području sjeveroistočne Istre, ponajviše u naseljima Žejane, Šušnjevica, Nova Vas (kod Kršana), te u okolici Čepićkog polja i dolini rijeke Boljunčice. Međutim, sve je manje govornika vlaškog jezika koji se, osim na Listi zaštićene nematerijalne baštine Republike Hrvatske, nalazi i u UNESCO-vom atlasu ugroženih jezika.