Parkom prirode Učka, unutar čijih granica se nalazi geomorfološki spomenik prirode Vela draga, te pridruženim područjima ekološke mreže upravlja Javna ustanova “Park prirode Učka”.

Javnu ustanovu je osnovala Vlada RH Uredbom o osnivanju Javne ustanove “Park Prirode Učka” (N.N. 96/99).

Ustanova je započela s radom u rujnu 2001. godine.

23. veljače 2010. Javna Ustanova “Park prirode Učka” donijela je svoj prvi Plan upravljanja.

Planom Upravljanja Parka prirode Učka definirana je vizija i misija Parka prirode za razdoblje od deset godina, ciljevi upravljanja, provedba, te praćenje izvršenja uz procjenu troškova za realizaciju planiranih upravljačkih mjera.

Plan je zamišljen kao javni dokument, dostupan stanovnicima Parka, poslovnim ljudima, zaštitarima prirode, turističkim djelatnicima i bilo kojoj drugoj zainteresiranoj skupini ili pojedincu.

U izradi je novi Plan upravljanja koji obuhvaća zaštićeno područje Park prirode Učka kao i šire područje ekološke mreže značajno za očuvanje ptica, Učka i Ćićarija, kojeg je Park dio.

Park prirode Učka ujedno je zaštićen i kao područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove. Plan uključuje i druga manja zaštićena područja i područja ekološke mreže značajna za očuvanje vrsta i stanišnih tipova koja se nalaze unutar Parka ili u njegovoj neposrednoj blizini. Planom je obuhvaćeno ukupno 8 područja ekološke mreže i 4 zaštićena područja (Tablica 1).

Tablica 1. Područja obuhvaćena Planom upravljanja Parkom prirode Učka i pridruženim područjima (PU 6018) (podaci s Bioportala)

Područje značajno za očuvanje ptica Učka i Ćićarija (HR1000018) je površinom od 310,22 km² najveće područje unutar ovog Plana upravljanja. Značajno je za očuvanje 20 ciljnih vrsta ptica, od kojih ovdje obitava čak 12 % ukupne nacionalne populacije surog orla (Aquila chrysaetos) i 8,6 % gnijezdeće populacije vrtne strnadice (Emberiza hortulana).

Na sjeveru Ćićarije se nalazi područje značajno za očuvanje vrsta i stanišnih tipova planinska krška ravan Žbevnica (HR2001304), koja je ujedno i najzapadniji hrvatski tisućnjak (1014 mnm). Preko 80 % područja pokrivaju istočno submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae), a značajni su za zaštitu strogo zaštićenog nerazgranjenog srpca (Serratula lycopifolia).

Krški teren Učke i Ćićarije razlog su prisutnosti velikog broja speleoloških objekata, od kojih su tri uključena u ovaj plan upravljanja, kao područja značajna za očuvanje vrsta i stanišnih tipova – špilje i jame zatvorene za javnost (8310). Novačku pećinu (HR2000754) nastanjuje ciljna vrsta tankovratić (Leptodirus hochenwartii Schmidt, 1832), troglobiontni kornjaš, koji nosi titulu prvog opisanog troglobiontnog beskralješnjaka te se godina njegova opisa uzima kao početak biospeleologije. (Bioportal, 2020c; Hmura i sur., 2013) Radota špilja (HR2001146), dužine 268 m i dubine 170 m, predstavlja jednostavni jamski sustav sa završnom dvoranom visokom 25 m u kojoj dominiraju stalagmiti i stupovi. (Bioportal, 2020e; Istarska županija, 2011) Smještena u središnjem dijelu masiva Ćićarije na 680 mnm, Jama kod Rašpora (HR2001494), s duljinom od 5,6 km i dubinom od 361 m, najveći je špiljski kompleks istarskog kraja. (Bioportal, 2020e)

Park prirode Učka (HR2000601) je osim temeljem Zakona o zaštiti prirode zaštićen i kroz Uredbu o ekološkoj mreži, i to kao dio šireg područja značajnog za očuvanje ptica (Učka i Ćićarija) te kao područje značajno za očuvanje vrsta i stanišnih tipova. Parkom prirode proglašen je 1999. godine. Proteže se na 160,51 km² od gorske skupine Ćićarije na sjeveru do Plominskog zaljeva na jugu. Istočno je omeđen Riječkim zaljevom, a zapadno zavalama Boljunsko i Čepićko polje te Istarskim pobrđem. Vršni greben Učke koji karakteriziraju rudine i strme padine najviši je dio planine s vrhom Vojak na 1401 mnm. Najznačajnije geomorfološko područje je kanjon Vela Draga koji je zaštićen kao spomenik prirode još 1964. godine. Prepoznatljiv je po soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama među kojima se svojim oblikom i dimenzijama ističu Veliki i Mali Šopaj, a ovaj potonji je osobito atraktivan s neobično vitkom građom i visinom od 21 m. Iako najveći dio staništa pokrivaju šume (78,34 %), od 12 ciljnih stanišnih tipova najbrojniji su travnjaci. Među prioritetnim su tri tipa: otvorene kserotermofilne pionirske zajednice na karbonatnom kamenitom tlu, suhi kontinentalni travnjaci (Festuco-Brometalia) važni za kaćune, te travnjaci tvrdače (Nardus) bogati vrstama. Od 14 ciljnih vrsta flore i faune, te 8 drugih važnih vrsta, većina nema dovoljno kvalitetnih podataka o veličini populacije. Faunistički značajno, veličinom populacije s postotkom većim od 15 % ukupne nacionalne populacije izdvajaju se dvije ciljne vrste beskralješnjaka: čvorasti trčak (Carabus variolosus nodulosus) i tankovratić (Leptodirus hochenwartii).

Uz sjevernu i južnu granicu Parka prirode Učka nalaze se zaštićena područja Učka – sjeverni dio i Učka – južni dio. Oba su 1998. zaštićena u kategoriji značajnog krajobraza. Krajobrazna vrijednost sjevernog dijela proizlazi iz šumsko-travnjačkog mozaika visoke bioraznolikosti (Natura Histrica, 2020a), dok južni dio krase obronci staništa rijetkih i ugroženih vrsta među kojima se izdvaja endemski istarski zvončić (Campanula fenestrellata ssp. istriaca). (Natura Histrica, 2020b; FCD, 2020)

U podnožju istočne strane planine Učka, na preko 20 km², prostire se područje značajno za očuvanje vrsta i stanišnih tipova Boljunsko polje (HR2001215). Sastoji se od nekoliko naselja raspoređenih oko nizine s plodnim tlom i obradivom zemljom koja pokriva skoro trećinu područja (27,41 %). Područje u gornjem dijelu potoka Boljunčice povremeno stvara vodene kanale, močvarna i poplavljena područja te je značajno za očuvanje dvije vrste riba i dvije vrste vodozemaca od ukupno šest ciljnih vrsta. Zadnje dvije su šišmiši koji se na ovom području hrane i roje, a porodiljska kolonija malog potkovnjaka (Rhinolophus hipposideros) najveća je takva kolonija na Istarskom poluotoku. (Bioportal, 2020i)

Čepić polje također je u podnožju planine Učke i poput Boljunskog polja prekriveno je plodnim tlom koje se intenzivno koristi u poljoprivredi. U zapadnom dijelu ove krške nizine nalazi se područje značajno za očuvanje vrsta i stanišnih tipova Istra – Ćepić polje (HR2001486), od 0,06 km², koje skoro cijelom površinom (96,73 %) pokrivaju suhi travnjaci značajni za očuvanje jedine ciljne vrste, orhideje jadranska kozonoška (Himantoglossum adriaticum). (Bioportal, 2020j)

Tijela ustanove su upravno vijeće i ravnatelj.

Upravno vijeće sastoji se od pet članova. Članove upravnog vijeća imenuje ministar.

Članovi Upravnog vijeća JU „Park prirode Učka”:
Blandina Randić Potkonjak, predsjednica
Vladimir Hršak, član
Pavao Nekić, član
Mirjana Galo, članica
Žarko Erceg, član

Rad ustanove vodi ravnatelj kojeg imenuje ministar.

Ravnatelj JU „Park prirode Učka”: Egon Vasilić

Adresa sjedišta Javne ustanove je Liganj 42, Lovran 51415.

Uprava i uredi Javne ustanove nalaze se u sklopu Centra za posjetitelje na Poklonu (Poklon bb, Vela Učka, Ičići 51414).

Neki od najvažnijih ciljeva upravljanja Javne ustanove „Park prirode Učka” su:

• Zaštita i očuvanje biološke raznolikosti vrsta i značajnih staništa
• Zaštita i očuvanje kulturne baštine te promocija kulturno-povijesnih vrijednosti
• Upravljanje krajobrazima i održivo korištenje prirodnih resursa
• Omogućavanje javnosti uživanje i razumijevanje posebnih vrijednosti Parka
• Potpora gospodarskoj i socijalnoj dobrobiti lokalne zajednice
• Upravljanje turizmom, sportom i rekreacijom
• Edukacija i tumačenje
• Promidžba i vidljivost
• Istraživanja