Planinarenje

PlaninarenjePostavlja se pitanje kada je čovjek prvi put krenuo obroncima Učke, ali ne iz potrebe za preživljavanjem, već iz znatiželje, razonode i užitka.

Naime, ove prostore su prije mnogo godina posjećivala poznata imena iz znanstvenog svijeta. Prvi poznati uspon na vrh izveo je 1722. godine Zanichelli, botaničar iz Venecije, a u narednih 150 godina Učku su pohodili brojni botaničari i geolozi iz različitih zemalja koje je privlačio bogati biljni pokrov Učke.

Prvi hrvatski botaničar koji je pohodio obronke Učke bio je Ljudevit Rossi 1872. godine.

Saski kralj Friedrich August II., koji je također bio strastveni botaničar, s ekpedicijom u kojoj je bio i Josip Jelačić, 10. svibnja 1838. godine uspinje se na vrh Učke, a o tom posjetu svjedoči kamena ploča s latinskim tekstom postavljena u Lovranu.

Tih je godina popularnosti Učke pridonosila Opatija koja je za europsku aristokraciju bila popularno turističko odredište, tako da su mnoge aristokratske ličnosti onoga doba pohodile Učku i divile se njenoj ljepoti. Kako se razvijao turizam uz morsku obalu, tako je napredak pomalo osvajao i obronke Učke. U turističkom uredu redovito su predlagali krastarenje Kvarnerom ili  “visoko isplativu brdsku turu” na vrh Učke.

Tako je Učka, dotada interesantna samo znanstvenicima, geolozima, botaničarima, postala omiljena  među planinarima, običnim izletnicima i turistima koji su se odmarali u Opatiji.

Poklon i cijela Učka postali su omiljeni izletnički cilj turista s Opatijske rivijere. Planinska kuća na Poklonu bila je ugodno prenoćište iz kojeg se mogao poduzeti pohod na sam vrh i promatrati izlazak sunca, najveličanstveniji trenutak svakog pohoda na vrh Učke.

Zanimljiv je podatak da 1852. godine Riječanin Avelin Ćepulić u časopisu “Neven” objavljuje članak pod nazivom “Zora na Učki” u kojem opisuje uspon riječkih planinara na vrh Učke. Taj članak predstavlja prvi planinarski putopis u hrvatskoj književnosti.

NEKE OD VAŽNIJIH GODINA U POVIJESTI PLANINARSTVA NA UČKI

1874. osniva se Hrvatsko planinarsko društvo. Hrvati su tako bili deveti narod svijeta koji je imao svoje planinarsko društvo, čak i prije brojnih “planinskih” naroda.

1885. bečki arhitekt Ferdinand Brodbeck (izgradio je kazalište) osniva Club alpino Fiumano (CAF), a sam je bio član “Oesterreichischer Touristen Club” (OTC). Te godine OTC svečano otvara novi put na Učku (Opatija – Veprinac – Učka).

1887. 150 bečkih izletnika pohodi Učku i te se godine na Poklonu otvara planinarska kuća kao prvi planinarski objekt na Učki - Kronprinzessin Stephanie Haus.

1888. osnovano “Primorsko planinarsko društvo”. Uglednici toga doba, Frano Supilo i Vladimira Nazor posjećivali su Učku.

1911. na Vojaku izgrađena kula na inicijativu “Oesterreichischer Touristen Club”.

1913. Guido Depoli (predsjednik CAF-a) objavljuje knjigu – planinarski vodič “Guida di Fiume e dei nostri monti” u kojem opisuje i uspone na Učku.

1912. CAF prisvaja kuću na Poklonu i preimenuje je u “Rifugio Duchessa d’Aosta”. Nakon II svj. rata i osnivanjem prvih planinarskih društva u Rijeci i Opatiji planinari organizirano pohode Učku.

1965. otvorio se planinarski dom na Poklonu.